Add parallel Print Page Options

Davidova molitva

(2 Sam 7,18-29)

16 Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao:

»BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas? 17 I kao da to nije dovoljno, Bože, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Ophodiš se prema meni kao da sam najvažniji među ljudima, BOŽE. 18 Što bih ti još mogao reći kad si mi iskazao takvu čast? Ti poznaješ svog slugu. 19 BOŽE, radi mene si odlučio učiniti sva ta veličanstvena djela i pokazati ih meni. 20 Nema nikog kao što si ti, BOŽE. Nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima. 21 I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode. 22 Učinio si Izrael zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog.

23 BOŽE, potvrdi zauvijek obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kao što si obećao, 24 da se tvoje ime učvrsti i veliča zauvijek. Govorit će se: ‘BOG Svevladar zaista je Izraelov Bog!’ A vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom.

25 Ti si, Bože moj, otkrio meni, svome slugi, da ćeš mi podići vladarsku obitelj. Zato se i usuđujem ovako tebi moliti. 26 BOŽE, ti si pravi Bog! Ti si sva ta dobra obećao meni. 27 Svidjelo ti se blagosloviti moju obitelj, da zauvijek ostane pred tobom. Ti si je, BOŽE, blagoslovio, i bit će blagoslovljena zauvijek.«

Read full chapter